|
Savjeti
osnovni
savjeti za pse i mačke
|
OSNOVNI
SAVJETI ZA PSE I MAČKE Idealno bi bilo da štene nastavite hraniti
istom hranom koju je jelo kod uzgajivača prije nego je došlo u Vaše ruke.
Poželjno je da ima 3-4 obroka dnevno, u približno isto vrijeme, da postoji tzv.
hranidbeni red - nakon što ljubimcu date jesti, ostavite mu hranu na
raspolaganju 20-30 minuta i onda je sklonite te mu ne dajte ništa do sljedećeg
obroka. Na taj način, ukoliko životinja odbija hranu, znate da nešto nije u
redu, a ne da mu se trenutno ne jede, jer zna da će za sat vremena naći hranu u
svojoj zdjelici. Količinu dnevnog unosa hrane treba prilagoditi veličini
životinje. Nikada ne dajte hranu izravno iz hladnjaka da
ne prehladite životinju. Životinja uvijek mora imati dovoljno pitke
vode. Optimalno je da voda bude sobne temperature jer hladna voda može izazvati
niz problema (sindrom prehlade, upalu grla, želuca pa čak i crijeva). Psa nije potrebno kupati češće od jednom na 2
mjeseca, pri tom je najbolje koristiti posebne šampone koje će Vam preporučiti
Vaš veterinar. Životinju treba kupati u zagrijanoj prostoriji i dobro je osušiti
da se ne prehladi. Ukoliko se životinja uprlja, s malo mlake vode isperite
prljavštinu s Vašeg ljubimca i nakon toga je osušite frotirnim ručnikom. Psi i mačke imaju mliječne zube koji s 3,5-4 mjeseca starosti počinju ispadati i na njihovu mjestu rastu stalni novi zubi. U to vrijeme dobro je 2 puta tjedno davati psu veliku goveđu kost sa zglobnim hrskavicama kako biste olakšali izmjenu zubi, a ujedno i pridonijeli unosu najprirodnijeg kalcija iz zglobne hrskavice. OBAVLJANJE NUŽDE
KOD ŠTENACA Kao pomoć pri učenju može se koristiti takozvani trener za štence – tekućina kojom nakapate novine i koja mirisom privlači štene da nuždu obavlja na tom mjestu. Umjesto tekućine, možete uzeti pamučnu krpicu te njome obrisati urin i staviti je na novine ili mjesto gdje želite da štene obavlja nuždu. Štene u početku neće znati čemu služe novine i krpica, tome ga morate naučiti tako da ga dovedete/donesete na mjesto pokriveno novinama u sljedećim prilikama:
Ugodnim i smirenim glasom možete ga nagovarati: „Piški“ ili slično. Budući da priroda traži svoje, štenetu ne smijete dozvoliti da ode s novina dok nije „obavilo nuždu“. Ono će konačno (prije ili kasnije) učiniti upravo to što ste željeli. Na novinama ostaje lokvica, a Vi morate štene veselo pohvaliti i poigrati se s njime. Nakon nekoliko takvih iskustava, štene će početi samo odlaziti na mjesto za obavljanje nužde. Ukoliko štene odmah učite riječima: “Piški, piški“ – što Vam može u početku izgledati smiješno, ono će stvoriti uvjetovani refleks, što Vam može koristiti kod odraslog psa, primjerice, prilikom putovanja, izložbi i slično. Ukoliko se tijekom učenja dogodi da štene obavi nuždu na nekom drugom, nepredviđenom, mjestu, ne treba ga zbog toga kažnjavati. Ono to nije učinilo namjerno. Ako ste ga zatekli u trenutku kada obavlja nuždu, treba ga odmah izvesti na novine da nuždu dovrši. Ako ste zakasnili, takav događaj treba ignorirati. Ne vičite na njega, ne udarajte ga, na gurajte mu njušku u izmet ili urin. Upamtite, pas nikada nije kriv. Da bi se uklonila nečistoća, koristite sredstva za čišćenje i dezodoranse, ali ih temeljito isperite, da se štene ne bi otrovalo ližući, primjerice, Domestos. Možete to mjesto premazati octom, on štenetu ima odbojan miris. Nikada ne koristite sredstva na bazi amonijaka, budući da su amonijak i urin slične supstance, pa mogu psa navesti da ponovno obavi nuždu na tom mjestu. Ukoliko se sa štenetom igrate u stanu, ono se može u žaru igre „zaboraviti“ i može se dogoditi da mu „pobjegne“ – spriječite to tako da povremeno prekinete igru i povedete ga na njegove novine. Isto tako kad se štene jako veseli, primjerice, kada se nakon dugog radnog dana vratite kući, zna se dogoditi da mu malo „pobjegne“, u tom slučaju nikako nemojte kažnjavati štene ili se ljutiti na njega jer će ono shvatiti da ga korite zato što se veseli Vama. Postupak s odgojem šteneta koje se od početka vodi van vrlo je sličan - razlikuje se samo mjesto na kojem štene uči obavljati nuždu. To više nije prostor u stanu, već miran kutak dvorišta ili livade (oprez zbog prometa). U slučaju da stanujete u obiteljskoj kući, štene će vrlo brzo početi pokazivati želju za izlaskom. Obratite pažnju na znakove poput kruženja po prostoriji, cviljenja, grebanja po vratima i slično – vrijeme je da ga izvedete van. Nakon što Vaš psić obavi nuždu, pohvalite ga te se vratite u kuću. On će uskoro povezati obavljanje nužde vani s pohvalom. Mnogi vlasnici već pomisle da su problem s čistoćom riješili, kada im štene, već malo starije, počne ponovno obavljati nuždu u stanu. Ne ljutite se – nije bezobrazno ili zločesto – analizirajte svoje ponašanje i promjene koje su se možda dogodile u životu šteneta (novi režim prehrane, skraćene šetnje, zanemarivanje šteneta i sl.). Možda ste se samo Vi malo prerano opustili. Nemojte paničariti, ponovno više pažnje posvetite psiću, isto kao i u početku učenja, i za nekoliko dana sve će biti u redu. Ne zaboravite, štene ima svoje fiziološke potrebe koje treba poštivati. Intervale između izlazaka treba produljivati u skladu s njegovim razvojem. Štenetu u dobi od 4-5 mjeseci ne zamjerite ako mu još koji puta „pobjegne“. No, ako se držite naših savjeta, to će biti sve rjeđe.
Što je mikročip? Mikročip je malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj te je izrađen od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio. Ima posebnu zaštitnu prevlaku koja sprečava njegovo putovanje. Kako se implantira? Kod pasa, mačaka i zečeva čip se implantira s lijeve strane vrata malo iza uha koristeći posebni sterilni aplikator u kojem se nalazi čip. Sam zahvat nije bolniji od običnog vakciniranja životinje. Cijena mikročipiranja?
Cijenu određuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te
označavanje psa mikročipom posebno na zahtjev vlasnika izvan
akcije cijepljenja protiv bjesnoće prema obvezi iz Pravilnika o označavanju pasa
Trajnost mikročipa? Pošto je mikročip izrađen od stabilnog i čvrstog materijala njegova je trajnost duža od životnog vjeka životinje. Kada čipirati?
Mogući problemi? Najčešće spominjani problemi vezani su uz migraciju čipova nakon njihove aplikacije. Niti jedan mikročip ne bi se trebao pomaknuti daleko od mjesta u koje je implantiran. Nažalost, ne možemo tvrditi da to nije moguće i da se to nikada neće dogoditi. Iz očitog razloga, mikročipovi su dizajnirani na način da uzrokuju što manju reakciju tkiva u koje se implantiraju, a upravo to, u pojedinim slučajevima, može biti uzrokom njihove migracije. Pravilnom primjenom i pridržavanjem uputa proizvođača, migracija čipova je po posljednjim istraživanjima u Europi i SAD postala gotovo zanemariva.
Majčina antitijela i cijepljenje
Iako kod novorođenih mačića obrambene sposobnosti nisu još u potpunosti razvijene, prve tjedne života životinje nisu potpuno nezaštićene. Od svoje majke dobiju antitijela protiv bolesti koje je ona sama preboljela ili prtovi kojih je cijepljenja. Neke od tih protutijela dobiju još u maternici, a neke u prvim satima nakon poroda sisanjem majčinog mlijeka koje obiluje protutijelima kada im je sluznica crijeva propusna za njih. Količina protutijela u tijelu mačića brzo opada te je treba pravovremeno stvoriti vlastitu imunu obranu mladunca protiv određenih bolesti, a to se postiže cijepljenjem. Cijepljenjem unosimo oslabljenog ili mrtvog uzročnika bolesti i na taj način potičemo nastanak otpornosti prema tim bolestima. Imunitet nastao cijepljenjem traje različito dugo od nekoliko mjeseci do godine dana ili više, ovisno o bolesti, vrsti cjepiva, zdravstvenom stanju životinje, starosti i pasmine. Mlade životinje je potrebno cijepiti više puta zbog majčinih protutijela koja neutraliziraju unesnenog uzročnika bolesti, pa nema dovoljno stvorenih antitijela od strane samog mačića.
Kakvu mačku cijepiti?
Prije cijepljenja mora biti izvršen klinički pregled kako bi se vakcinirale samo zdrave životinje:
Glavne kontraindikacije su: - hipertermija - kronične, subakutne ili akutne bolesti - parazitoze - sve stečene manjkavosti imuniteta - nedavne injekcije (<3 tjedna) odgovarajućeg hiperimunog seruma
Gravidne ženke?
Gravidnost nije kontraindikacija za vakcinaciju ako se prema ženkama primjeni uobičajena opreznost! Izuzetak je ŽIVA VAKCINA PANLEUKOPENIJE MAČAKA KOJA SE NE SMIJE APLICIRATI GRAVIDNIM ŽENKAMA (FELINIFFA, LEUCORIFELIN, QUADRICAT).
Bolesti:
Veoma kontagiozna bolest koja napada mačke svih starosnih dobi. Najčešća je u mačaka 3-4 mjeseca starosti i starih mačaka. Simptomi su visoka temperatura, gubitak apetita, povraćanja, proljev, kolaps i smrt. Do 80% oboljelih životinja ugine. Dolazi do pada broja leukocita - zato se bolest zove panleukopenija.
Ova bolest naapada gornje dišne puteve. Uzročnik težeg oblika je herpes virus, a lakšeg kalici virus. Obolijevaju mačke svih starosnih dobi, a posebice su osjetljive mlade mačke kod kojih morbiditet može biti i do 100%. Bolesna životinja šmrca, kiše, ima iscjedak iz očiju i nosa, jako je mirna, nema apetit, često ima povišenu temperaturu. Takva mačka pojačano slini. Životinja nakon što ozdravi može još dugo vremena biti kliconoša.
Leukemija je virusna bolest mačaka koja slabi obrambene mehanizme životinje. Prenosi se među mačkama koje žive zajedno, a od majke se mogu zaraziti još nerođeni mladunci ili stari nekoliko dana sisajući majčino mlijeko. Inkubacija- vrijeme od ulaska uzročnika u organizam pa do kliničke pojave bolesti mogu proći i tri godine. Bolesna životinja je apatična, mirna, nema pravi apetit, često je slabokrvna. Zbog oslabljene obrane organizma je veoma osjetljiva i prijemčljiva za brojne druge bolesti. Protiv ove bolesti nema lijeka.
Bolest se prenosi ugrizom koja osim sisavaca može pogoditi i čovjeka. Prvenstveno obolijevaju mesožderi, ali nisu pošteđeni ni konji, goveda i svinje. Putem krvi, nakon inkubacije od nekoliko tjedana, virus bjesnoće stiže u mozak gdje uzrokuje degeneraciju stanica. Životinja uslijed paralize jezika ne može gutati, pa se iz njenih ustiju cijedi slina i ne može piti vodu. Preporučljivo je cijepiti svaku mačku koja izlazi iz kuće ili stana.
PROGRAM CIJEPLJENJA MAČAKA:
P-panleukopenija, VRT- virusni rinotraheitis, FeLV-leukemija mačaka, B-bjesnoća
Majčina antitijela i cijepljenje
Psiću je potrebna zaštita od niza opasnih bolesti koje ga mogu ubiti ili mu naškoditi. To su štenećak, zarazna upala jetre, virusna upala želuca i crijeva, leptospiroza, bjesnoća. Prvo cijepljenje protiv svih tih bolesti (osim bjesnoće) obično se daju psićima između osmog i desetog tjedna života, iako se u riskantnim slučajevima može dati i u šestom tjednu. Štenad rođena od regularno vakciniranih kuja imaju maternalna antitijela, čiji se broj postepeno smanjuje i nestaje uglavnom oko 12. tjedna života. Općenito govoreći nije preporučljivo vakcinirati štenad prije 6. tjedna života. Štenad rođena od kuje s nepoznatim imunogenim stanjem mogu se vakcinirati 2-3 tjedna prije 6. tjedana života, ponavalja se svakih 10-15 dana sve do 7.-8. tjedna, a tada još jednom nakon 12. tjedna života.
Cijepljenjem unosimo oslabljenog ili mrtvog uzročnika bolesti i na taj način potičemo nastanak otpornosti prema tim bolestima. Imunitet nastao cijepljenjem traje različito dugo od nekoliko mjeseci do godine dana ili više, ovisno o bolesti, vrsti cjepiva, zdravstvenom stanju životinje, starosti i pasmine. Mlade životinje je potrebno cijepiti više puta zbog majčinih protutijela koja neutraliziraju unesnenog uzročnika bolesti, pa nema dovoljno stvorenih antitijela od strane samog psića.
Kakvog psa cijepiti?
Prije cijepljenja mora biti izvršen klinički pregled kako bi se vakcinirale samo zdrave životinje:
Glavne kontraindikacije su: - hipertermija - kronične, subakutne ili akutne bolesti - parazitoze - sve stečene manjkavosti imuniteta - nedavne injekcije (<3 tjedna) odgovarajućeg hiperimunog seruma - Štenci
Štenci predstavljaju ogromno veselje, ali i veliku brigu vlasniku kuje. Ukoliko se odlučite na štence morate imati na umu da prvih mjesec dana života brigu o štencima vodi njihova majka, vaša kujica, a drugih mjesec dana VI!. Naime, sa već tri-četiri tjedna štencima više nije dovoljno samo majčino mlijeko i treba započeti dohranjivanje. To ćete najlakše primjetiti kada štenci nakon sisanja i dalje nisu mirni i traže još hrane. Isto tako treba znati da je štence najbolje dati sa napunjenih 8 tjedana starosti po mogućnosti jednom vakcinirane i detaljno počišćene od glista, kako bi bili sigurni da dajete zdravo i sretno štene u novi dom.
Kako se štenci zaraze glistama (Toxocara canis)?
Toxocara canis je pasja glista koja parazitira u tankom crijevu. Vrlo je česta u pasa, osobito u prva tri mjeseca života. Postoje dva načina (prenatalni i galaktogeni) na koji se psići zaraze glistama od majke. Svaka kuja bez obzira na to koliko puta je u svom životu bila čišćena od parazita ima određen broj začahurenih larvi u mišićima. Razlikujemo prenatalnu invaziju pri kojoj larve koje su u gravidnoj kuji mirovale do 42. dana graviditeta, hormonalnom stimulacijom dospiju u krvotok i placentom u fetus šteneta, i galaktogenu invaziju gdje se štenci zaraze sišući majčino mlijeko.
Čišćenje štenaca od endoparazita
Čišćenje štenaca od glista provodi se trokratno sa 14., 28. i 42. dana starosti, kako bi se mogla provesti pravovremena vakcinacija i stvoriti solidan imunitet.
Gravidne ženke?
Uvijek se treba držati preporuka proizvođača cjepiva te je preporučljivo da kuja u graviditet uđe u punom imunom statusu, tj. da se cijepi prije pripuštanja.
Bolesti: 1. Štenećak Virus prodire u organizam putem probavnog i dišnog trakta. Inkubacija traje nekoliko dana, a zatim se bolest proširi na čitav organizam. Simptomi su drhtanje, bezvoljnost, crvene oči, kašalj, vrlo visoka temperatura, prema tome koji oblik štenećaka zhvati psa.
2. Zarazna upala jetre-HCC (hepatitis contagiosa canis) Od ove bolesti obolijevaju samo psi i lisice, a najčešće primjerci do godine dana starosti. Kod bolesnog psa virus se nalazi u slini, urinu, izmetinama, suzama. Virus se lokalizira na jetri i uzrokuje kod životinja bol u trbuhu, žućkasti proljev, grčeve i temperaturu. Povremeno možemo opaziti točkasta krvarenja po sluznicama i žute bjeloočnice.
3. Virusna upala želuca i crijeva/parvoviroza Parvoviroza je virusna bolest koja oštećuje sluznicu želuca i crijeva. Simptomi bolesti su povraćanje, proljev, jaka dehidracija i visoki letalitet, osobito u štenadi. Štenad može iznenada uginuti zbog miokarditisa bez ikakvih prethodnih znakova bolesti.
4. Leptospiroza Ovu bolest uzrokuju spiralne bakterije. Infekciju mogu prenijeti štakori svojim urinom ili vode baruština. Prije svega obolijevaju gradski psi, ali i psi koji žive na selu. I kod ove bolesti se zapaža opća potištenost, intenzivna žeđ, povraćanje. Može se zaraziti i čovjek. Neke životinje imaju krvavi proljev i neprekidno povraćaju. Nerijetko je oštećenje bubrega, koje kasnije za vrijeme života životinje može biti od presudnog značenja.
5. Bjesnoća Bolest se prenosi ugrizom koja osim sisavaca može pogoditi i čovjeka. Prvenstveno obolijevaju mesožderi, ali nisu pošteđeni ni konji, goveda i svinje. Putem krvi, nakon inkubacije od nekoliko tjedana, virus bjesnoće stiže u mozak gdje uzrokuje degeneraciju stanica. Životinja uslijed paralize jezika ne može gutati, pa se iz njenih ustiju cijedi slina i ne može piti vodu. U našoj zemlji obavezno je cijepljenje protiv bjesnoće, a u interesu je vlasnika psa da ne izbjegava te propise.
PROGRAM CIJEPLJENJA PASA:
D-štenećak, H-virusna upala jetre, P-parvoviroza, P-parainfluenca, L-leptospiroza, B-bjesnoća
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||